Subjektivno, zvuk je svaki osjećaj koji prima naše uho iz spoljašnje sredine.
Objektivno, zvuk je talasno kretanje koje se prostire kroz elastičnu sredinu.
Da si nastao zvuk potrebni su zvučni izvor i sredina. Zvučni izvor proizvodi zvučne talse,a sredina ih prenosi. Zvučni talasi se sredinama šire kao longitudinalni,samo u čvrstim tijelima mogu biti i transverzalni. Prolaskom longitudinalnih talasa sredina se zbija i razrjeđuje tako da zvučni talas čini niz zušnjenja i razrjeđenja. Zvuk se ne prenosi kroz vakuum.
Zvučni izvor proizvodi zvučne talase samo kad je pod dejstvom neke sile pobuđen na osciliranje. Kad se npr.zvučna viljuška udari čekićem ona počne da oscilira i proizvodi zvučne talase.
Zvučna viljuška koja se najčešće koristi kao izvor zvuka okređene frekvencije je napravljena od čelične šipke i ima oblik slova ''U''.
Frekvencija osciliranja zvučne viljuške zavisi od elastičnih svojstava materijala od kojeg je viljuška napravljena i od mase njenih krakova. Ako se pored zvučne viljuške stavi klatno vidjet ćemo da kuglica klatna odskače.
Ovaj primjer nam pokazuje da zvučni izvori vrše mehaničke oscilacije. Područje mehaničkih oscilacija obuhvata frekvencije od nekoliko dijelova herca do više miliona herca.
Samo mali dio ovog područja i to između 16Hz i 20 000Hz u stanju je da pobudi naše uho. Zvučni izvor je svako tijelo koje osciluje frekvencijom između donje i gornje granice čujnosti.
Žice i zvučne viljuške su vrlo loši izvori zvuka, pošto se talasi koji prolaze sa različitih mjesta u vaduhu interferencijom poništavaju Uz to je usljed male površine koja osciluje i malih amplituda,energija koja se prenosi na vazduh, zbog njegove male gustine, također mala.
Stavimo li zvučnu viljušku koju smo prethodno udarili na sto, on će prinudno treperiti i ton će se pojačati. Pri tome zvučna viljuška gubi brže svoju energiju osciliranja i zvuk brže iščezava nego kad viljušku držimo u ruci.
Tijela koja su na ovaj način pobuđena da osciluju ,npr.rezonantne kutije kod klavira i violine,nazivamo sekundarnim izvorima zvuka.
Kada se frekvencija prinudnih oscilacija podudari sa sopstvenom frekvencijom sekundarnog izvora dolazi do rezonancije. Najpoznatiji primjer je zvučna viljuška sa rezonantnom kutijom koja je sa njom usklađena. U ovom slučaju i gornja ploča kutije sa pričvršćenom viljuškom i stub zraka u kutiji, koja je otvorena sa jedne strane, osciliraju u rezonanciji i bolje zrače energiju nego sama viljuška.
