Da bi zvučni talasi izazvali osjećaj zvuka i našem uhu,potrebno je da imaju dovoljnu, ali ne suviše veliku jačinu. Jačina zvuka može biti objektivna ili subjektivna. Intenzitet ili objektivna jačina zvuka brojno je jednaka energiji zvučnog talasa koja prođe u jedinici vremena kroz jediničnu površinu postavljenu okomito na pravac ptrostiranja: I=∆E/A∆t
∆E je energija koju prenese zvučni talas za vrijeme ∆t kroz površinu A.
Kako je ∆E/∆t=P snaga talasa, to je jačina zvuka: I=P/A
Jedinica za intenzitet zvuka je W/m2. Najmnanja jačina zvuka I0 koju možemo čuti, iznosi 10-12 W/m2,a najveća 1-10W/m-2.
Jačina zvuka zavisi i od sredine kroz koju se prenosi zvuk i od karakteristika samog zvučnog talasa. Objektivna jačina se može pisati I na sljedeći način: I=ρω2x02c/2
s tim da ova formula vrijedi samo za talase koji se kreću bez prigušenja, a iz nje se vidi da je objektivna jačina zvuka proporcionalna kvadratu frekvencije i kvadratu amplitude zvuka. Subjektivna jačina zvuka. Uho je najosjetljiviji akustični prijemnik koji može da razlikuje 300 000 različitih zvukova. Ako je intenzitet zvuka minimalan I0=10-12W/m2 OPa, a ovom pritisku odgovara amplitude pomjeranja molekula zraka od oko 0,01nm. Ovako mala pomjeranja su u stanju da pobude uho. Da je uho osjetljivije čulo bi sudare molekula. Stoga I0 nazivamo prag čujnosti. Prag čujnosti je jačina zvuka koja je potrebna da zvuk određene frekvencije izazove osjećaj zvuka kod čovjeka. Čovjek može jasno da čuje zvuk objektivne jačine: Imax=10W/m2
